Ukratko o Kristijanu Ježoviti, autoru video kolumne “Minhen je katastrofa”

O kolumnisti

Kristijan Ježovita, rodjen 05.10.1978. u Zagrebu.
Završio elektotehničku školu “I.Tehnička škola”, Klaićeva 7 ( bivsa Tesla).
Počeo raditi odmah nakon škole preko student servisa u Getrou. Nakon toga vojska. Kasnije radio kao električar za obrte u Zagrebu. Onda završio za strojara parnih kotlova i radio u velikom postrojenju, a potom završio i za rukovodioca centralnim grijanjem i radio kao kućni majstor, te na odršavanju kotlovnice. Također radio sam za neke od najvećih firmi u Zagrebu.

Malo po malo sve mi se zgadilo.

Vidio sam bogataše i siromahe.

Osnovao sam obitelj i 2008. rodio mi se sin. Taj moj sin mi je sa svojih 5 godina u ducanu rekao: “Tata, idemo malo na odjel s igračkama, samo gledati, ne morate mi ništa kupiti, jer znam da nemate novaca”.

Nakon te rečenice zasuzile su mi oči i progutao sam knedlu. Tri godine kasije pritisnut dugovima (kredit za stan, male plaće) odjednom sam odlučio reći da je dosta (i sjetio se rečenice sina).  Osjećao sam se opljačkan i prevaren u Hrvatskoj, jer radio sam i nikako preživjeti mjesec. Bilo je teško odvojiti se od obitelji i otići, ali odluka je bila ispravna i čvrsta.

Posudio sam 700€ od prijatelja i krenuo u nepoznato. Skoro godinu dana radio sam samo za dugove koje je prouzročio sustav republike Hrvatske (i žena i ja smo bili u crvenim minusima u banci), kasnio sam sa plaćanjem režija i po tri mjeseca, posudjivao novce na kraju mjeseca od prijatelje ili rodbine. Radio godinu i pol za slovensku firmu po čitavom svijetu. Vratio dugove za to vrijeme i došao na nulu.

Nakon toga odlučio sam otići u Njemacku, zbog sustava i blizine kući. U Minhenu sam nesto više od 2 godine i do sada nisam požalio. Sve odluke koje donosim, donosim potpuno sam sa sobom i hladne glave.

Odavno volim pisanje, pisao sam nekad dosta na blogu razne teme (mnogi moji tesktovi su objavljeni na dnevnik.hr, te smo kao blogeri štampali i knjigu i podijelili je unutar svojih krugova ljudi). Volio sam fotografirati kad sam bio doma. Sad sam prvi put počeo snimati. Nikad nisam mislio da cu to raditi, ali potreba u meni da radiim dobro za ljude i proslijedim informaciju jača je od mene. I sada snimam. Nastojim i razveseliti ljude, jer život je sam po sebi ionako brz i često ozbiljan. Bez šale kao da ni ne živimo.
Hvala svima koji prate moju video kolumnu i Youtube kanal. A oni koji ne prate, neka to učine ovde.